DAVID DIEHL - HRVATSKI JUNAK AMERIČKOG SUPER BOWLA

"Super Bowl" nije samo športsko natjecanje, "Super Bowl Sunday" je i neslužbeni nacionalni praznik u Americi. Okupljaju se obitelji i prijatelji, jede se, pije i navija – više puta nije ni važno za koju stranu, važno je da se fešta. "Super Bowl" je najgledanije godišnje događanje u Sjevernoj Americi. Cijene tv oglasa tjekom utakmice su suludo velike, a tijekom poluvremena se izvodi  glamurozni "super show". Sve je pretvoreno u spektakularnu zabavu i naravno, ogroman „business“!.

U jučerašnjem "Super Bowlu"  nadmetali su se klubovi  „New York Giants" i „New England Patriots". Pobijedio je klub iz New Yorka i u tom velegradu fešta još ne prestaje a završit će tek  u utorak, sedmi veljače svečanim mimohodom gradskim ulicama na Manhattanu.

Za Hrvate u svijetu "Super Bowl" ne bi bio toliko zanimljiv (osim onima u Americi) da ove godine, baš kao i 2008.,  nismo imali po jednog svog "predstavnika" na obe strane. Naime, "Patriotse" predvodi Bill Belichick, jedan od najuspješnijih trenera u povijesti američkog nogometa, a u "Giantsima" igra David Diehl, koji je s Giantsima“ već slavio pobjedu Super Bowla 2008. Obojica su hrvatskih korijena!

William Stephen "Bill" Belichick je rođen 1952. u Nashvilleu, Tennessee, a odrastao je u Annapolisu, Maryland, gdje mu je otac, Stephen Biličić, bio pomoćni nogometni trener u Mornaričkoj akademiji.  Billov djed Ivan Biličić i baka Marija Barković iz okolice su Karlovca (Draganić), došli u Ameriku 1897. i nastanili se u gradiću Monassen kod Pittsburgha. Iz te skromne hrvatske radničke obitelji i malog mjestanca, gdje su zadugo i Hrvati imali svoju crkvu, potječe ovaj poznati čovjek u svijetu američkog športa. Bill je ponosan na svoje hrvatsko podrijetlo, ali ga ne ističe kao mladi David Diehl.

Diehl je već dobro poznat momak među mlađim američkim Hrvatima. Posebice je prepoznatljiv po tatuiranom velikom hrvatskom grbu na svojoj junačkoj mišici. Kao mlad profesionalni športaš, palo mu je napamet tatuirati hrvatski grb i time je privukao pozornost svojih kolega i drugih. Naime, čim vide grb, pitaju ga što je to, što to za njega znači... To mu daje prigodu govoriti o Hrvatima i Hrvatskoj kako najbolje zna i umije.

David je rođen 1980. u Chicagu. Po majčinoj strani hrvatskog je podrijetla, a po očevoj njemačko-holandskog. Ali hrvatska strana je u njegovu odgoju imala više utjecaja, i to zahvaljujući ponajviše baki Luci. Davidov djed je bio Ante Bekavac rodom iz sela Bekavci kod Lovreća, a baka Luca Šamanić je rođena u Chicagu od roditelja podrijetlom iz Garice na otoku Krku. Rođena je 1914. i zadnjih godina živi s kćerkom Myrnom i zetom Johnom Jurčevom. Nisam čuo da je umrla!

Davidov otac Jerry i majka Darlene imali su tri sina: Jerry, Jefffrey i David. Otac im je umro od srčanog napada 2003., dan prije Davidove prve profesionalne utakmice. Baka Luca je unučad vodila u hrvatsku crkvu i na razna događanja među Hrvatima u gradu. Išlo se na hrvatske fešte, proslave Velike Gospe, zabave, bakalar večere....  David je u svojim studentskim godinama znao posjetiti i Hrvatski kulturni centar i družiti se s mladima. Osim toga, pohađao je katoličku srednju školu (Brother Rice High School) na južnoj strani grada u koju je išlo, a i danas ide, dosta hrvatske djece. S njima se družio i osjećao se jedan od njih. Studirao je  na sveučilištu „University of Illinois“ (Sveučiliste države Illinois), gdje je kao student igrao američki nogomet.

Osim nogometa, David je djelatan u mnogim dobrotvornim društvima, posebice u pothvatima za pomoć nezbrinutoj djeci i mladima koji su zalutali u životu. Kao priznanje za humanitarni rad dodjeljena mu je i nagrada "Sunshine Volunteer Award". Također, David je kao mlad momak i student bio, ne samo izvanredan športaš, nego i odličan đak i student. U puno slučajeva kod mladih ljudi škola i šport nisu baš u "dobrim odnosima", ali David nije jak samo tijelom nego i umom i duhom. Zanimljivo je napomenuti da je u studentskim danima David služio i kao „euharistiski poslužitelj“, to jest pomagao dijeliti Svetu Pričest za vrijeme nedjeljnih misa. A to se ne dopušta baš svakome!

David je mlad, snažan i bogat čovjek. I ovogodišnja pobjeda u "Super Bowlu" osigurava mu još veću slavu i materijalna bogatstva. Ali vjerujemo da će David i dalje ostati vjeran principima koje je naučio od bake Luce, da će i dalje ne samo pobjeđivati, nego i pomagati potrebnima, zračiti dobrotu oko sebe i biti ponosan na svoje hrvatske korjene i sve ono što je naslijedio od svojih najbližih. Nadamo se, također, da će i ovog ljeta posjetiti Hrvatsku i zajedno sa svojim rođacima i prijateljima proslaviti svoje uspjehe na jučerašnjem "Super Bowlu", i da će mu Hajdukovci prirediti feštu u zahvalu što je nakon pobjede u polufinalnoj utakmici s ponosom u raširenim rukama pred tv kamerama držao šal s Hajudukovim imenom i bojama.  Nakon finalne pobjede David je također imao šal hrvatskog kluba, ovog puta to je bila Croatia - New  York!

Pisanje o uspjesima Billa Belichicka, Davida Diehla i mnogih drugih uspješnih Hrvata u svijetu možda mnogima u domovini zvuči kao bajka, bez stvarnog značenja za domovinu. Ali Hrvatska živi tamo gdje se i ne nadate, u srcima djece, unučadi i praunučadi raseljene Hrvatske; na športskim igralištima, u laboratorijima, na gradilištima, na sveučilištima, u bolnicama, na ribarskim brodovima... diljem svijeta.  Samo tu Hrvatsku treba htjeti otkriti, prihvatiti i povezati u zajedništvo koje će biti za boljitak domovini i onih u svijetu.